Lazar saopštava vesti o najezdi Turaka , Maričkoj pogibiji i smrti cara Uroša
" Vojvodo , donosim ti loše vesti ", poče Lazar kad sedoše za stočić u uglu dvorane , predviđen za Veće staraca .
" Svetli kneže , više bih voleo da me oslovljavaš imenom , nisam navikao na taj naslov ", reče Branilo .
" Upravo zato treba da se navikavaš ", reče Lazar . " Treba zavesti red u carstvu . Naš car Uroš , pokoj mu duši , nije to umeo da uradi , bio je nejak i bolešljiv , nije imao ni snage ni volje za to ." " Zar je car umro !?", uzviknu Branilo . " Nažalost , da ", odgovori Lazar . " Smirio se nešto pre prošlih koleda ." " To su njega Mrnjavčevići otrovali ", ote se Branilu . " Polako , vojvodo , ne žuri sa zaključcima . To je samo jedna loša vest . Kad čuješ drugu , shvatićeš da ti je zaključak pogrešan ." " A koja je druga ?", nestrpljivo pita Branilo . " Kralj Vukašin i despot Uglješa Mrnjavčević izginuli su , zajedno sa svojom vojskom , na reci Marici , u bici protiv Turaka , još u grozdoberu , dakle , pre nego što je Uroš umro ; nisu ga mogli otrovati ."
Branilo je bio zaprepašten tolikom količinom nerazumljivih podataka . Od svega , shvatio je samo da su i car Uroš Nejaki i oba Mrnjavčevića mrtva , ali … " Ko su Turci ?", provali iz njega . " Polako ", smiri ga Lazar , " tek o tome hoću da po-
17