Lazar saopštava vesti o najezdi Turaka, Maričkoj pogibiji i smrti cara Uroša
" Vojvodo, donosim ti loše vesti ", poče Lazar kad sedoše za stočić u uglu dvorane, predviđen za Veće staraca.
" Svetli kneže, više bih voleo da me oslovljavaš imenom, nisam navikao na taj naslov ", reče Branilo.
" Upravo zato treba da se navikavaš ", reče Lazar. " Treba zavesti red u carstvu. Naš car Uroš, pokoj mu duši, nije to umeo da uradi, bio je nejak i bolešljiv, nije imao ni snage ni volje za to." " Zar je car umro!?", uzviknu Branilo. " Nažalost, da ", odgovori Lazar. " Smirio se nešto pre prošlih koleda." " To su njega Mrnjavčevići otrovali ", ote se Branilu. " Polako, vojvodo, ne žuri sa zaključcima. To je samo jedna loša vest. Kad čuješ drugu, shvatićeš da ti je zaključak pogrešan." " A koja je druga?", nestrpljivo pita Branilo. " Kralj Vukašin i despot Uglješa Mrnjavčević izginuli su, zajedno sa svojom vojskom, na reci Marici, u bici protiv Turaka, još u grozdoberu, dakle, pre nego što je Uroš umro; nisu ga mogli otrovati."
Branilo je bio zaprepašten tolikom količinom nerazumljivih podataka. Od svega, shvatio je samo da su i car Uroš Nejaki i oba Mrnjavčevića mrtva, ali … " Ko su Turci?", provali iz njega. " Polako ", smiri ga Lazar, " tek o tome hoću da po-
17