„Deda–Ivko, zar nisi imao malo vina ili piva, da
malo isperemo gušu od ove masnoće?“, upita Dragoje.
„Kad bi kosa mogla sama da radi ja bih vam dao da
pijete koliko hoćete“, reče deda–Ivko. „Ovako se bojim
da ne zaspite pa da posao ostane nedovršen. Sa'će
devojke sa tikvama pa ispirajte vodom.“
Pojaviše se Vesna, Bilja i Ljilja noseći svaka po dve
tikve. Vesna pođe pravo prema Dragoju pa kad vide
Miloša pored njega malo se trže i pocrvene.
„Hajde, Vesna, hajde“, nasmeja se Dragoje, „Dođi
da upoznaš ove momke, boljih u Drenovcu nema
sigurno. Hajde, nemoj da se stidiš.“
Vesna dođe i pruži ocu tikvu sa vodom.
„Već sam ih upoznala juče kad sami šla za vodu“,
objašnjavala je dok je Dragoje pio zabacivši glavu i
žmureći. „Pitali su za deda–Ivkovu kuću.“
„Aha, zato se ti crveniš! Sigurno ti se jedan od njih
sviđa. Kaži mi koji je pa ćemo odmah posle mobe
napraviti svadbu.“
Vesna ispod oka nehotice susrete Milošev pogled i
nasmeši se. Dragoje to primeti.
„Ne treba ništa da mi govoriš, već sve znam“, reče
on. „Miloše, junačino, čestitam. Nisi mogao bolji izbor
da napraviš. Nije što je moja, ali ceo Drenovac zna da
je Vesna najbolja devojka u selu. Samo što je još mlada,
a i ti nisi još stasao za ženibu. Osim toga, pošao si,
kažu, na neki put. Kad se vratiš s puta, dođi pa ćemo
napraviti svadbu.“
Vesna se zacilika i otvorenije pogleda Miloša. On
obori pogled.
163