pitajući se da li je Ognjan obezbedio radnike za to ili
će kosači i to raditi. On nije imao ništa protiv da i to
radi jer bi to bio odmor od košenja, a svaka promena
delatnosti dobro dođe kao neki vid odmora. Međutim,
to bi bilo gubljenje vremena. To je očito znao i Ognjan
jer kad su došli do kraja otkosa i vratili se na početak
da započnu drugi, pojavi se deda–Ivko sa grupom žena
i staraca. Svi su nosili drvene trozube vile i stadoše da
prevrću pokošenu travu u prvim otkosima. Miloš
shvati da je neopravdano sumnjao u Ogmjanove pre-
duzetničke sposobnosti. Dok su kosači stigli do pola
drugog otkosa, prvi su već bili prevrnuti.
Na početku trećeg otkosa čekala ih je Mileva sa
užinom. Bila je prostrla čisto platno po travi u dužini
od dvadesetak koraka i na njega poređala tave sa
pitom i nekoliko pečenih gusaka. Miloš primeti da su
postavljene i kalenice sa polivkom, juhom od povrća i
mesa. Kako ćemo ovo jesti, ležeći?, pitao se Miloš.
Ispostavilo se da mu je pretpostavka bila tačna jer
vide deda–Ivka kako jede ležeći na levom boku da bi
mu desna ruka bila slobodna za lažicu. Oko jedne
kalenice ležala su još dva starca i kusala polivku iz iste
kalenice. Zatim raskomadaše pečenu gusku rukama
kidajući komade masnog mesa.
Dragoje leže pored sledeće kalenice i rukom pozva
Milutina i Miloša da i oni zauzmu mesta. Miloš nikada
nije jeo na takav način, ali, sad šta je tu je, morao je.
Dođe i opruži se naspram Dragoja, a Milutin naspram
njega. Prvo uzeše po parče pite, zatim pokusaše juhu
pa i oni odlomiše po dobar komad guščijeg mesa.
162