Miloš je ustvari delimično slagao. On je zaista
naučio da kosi gledajući Branila i Zavišu, ali nije rekao
da je jedanput, kad je posle kiše iždžikljala trava u
vinogradu, sam, ne pitajući, uzeo kosu i pokosio travu
između redova. U početku, kosa nije htela da ga sluša;
odskakala je i otkos je bio neravan, ali je onda shvatio
da treba da je drži što bliže zemlji, da kosa klizi, pa se
otkos izravnao i on je tada shvatio da je naučio da kosi.
„Pokosio sam travu u vinogradu“, rekao je kad je
došao kući i okačio kosu ispod streje.
Svi su ga u čudu pogledali.
„Blago nama, sine“, rekla je Koviljka.
„I gde je sada ta trava?“, pitao je Branilo.
„Pa tamo, u vinogradu“, rekao je Miloš.
„Nisi je valjda ostavio između redova!?“, uzviknuo
je Branilo.
Miloš je samo klimnuo glavom ne znajući šta je
pogrešio.
„Treba je odmah izneti da ne vene pored loze,
može tako da nastane plamenjača pa da opadne svo
lišće u vinogradu“, rekao je Branilo. „Uzmi odmah
dvokolice, upregni Nevena pa iznesi travu. Rasporedi
po utrini neka se suši“.
„Ali, guske će da je razbucaju“, reče Miloš.
„Ako“, odmahnu Branilo, „manja je šteta nego da
vinograd propadne.“
I Miloš je upregao Nevena, odvezao se u vinograd,
natovario već provenutu travu na dvokolice i preneo
je na utrinu. Nije je razbacao kako mu je Branilo rekao
već je sadenuo naviljak; guske će savakako da štrp-
157