metvice, nadam se da vam se sviđa. Pijte dok je vruć,
dobar je za stomak. Vidi, nisu donele med! Deco,
deco.“
Za nekoliko trenutaka je već bila tu sa tanjirićem
meda.
Miloš najzad sede za sto, uze vruću lepinju, poče da
kida komadiće i umače ih u pavlaku. Prijao mu je svež
ukus pavlake pa ga je i to podsetilo na kuću i baku
Koviljku koja mu je isto tako u letnja jutra iznosila
doručak na doksat. Da li će baka biti živa dok se vratim,
zazebe ga.
Milutin je počeo obrnutim redom. Prvo je nasuo čaj,
zasladio ga medom i polako pijuckao, sladeći se.
„Ovo je dobro“, reče. „Otkad nismo popili ništa
toplo.“
„Da, u pravu si“, reče Miloš. „Ne bih ni znao da će
mi to toliko nedostajati. Navikli smo da uvek imamo
nešto toplo za obed, čaj ujutru ili polivku za užinu pa
tek kad toga nema, vidiš da ti fali.“
„A je l' znaš ti da kosiš?“, odjedanput upita Milutin.
„Znam“, odgovori Miloš neuverljivo. „Gledao sam
tatu i čika Zaleta kako to rade.“
„Hahaha“, zasmeja se Milutin. „To je isto kao kad bi
rekao da znaš da plivaš jer si gledao kako to drugi
rade. To nije dovoljno. Ne možeš naučiti plivanje ako
ne uđeš u vodu. Ne možeš naučiti košnju ako ne
kosiš.“
„Videćemo“, reče Miloš samouvereno. „Sam si
rekao da sam čarobnjak“.
„Pa jedino tako“, reče Milutin.
156