„A, znači on je takav radi održavanja poslušnosti“,
zaključi Miloš.
„Šta ima da održava, svi ga slušamo. Nego, hajde da
vas odvedem na senjak, da se odmorite.“
Miloš i Milutin iskapiše vino iz čaša i ustadoše.
Ognjan ih povede putanjicom kojom su već prošli. Tik
pored rečice bio jesenjak napravljen od drvenih greda
i motaka i pokriven korovom. Na njemu je još bilo sta-
rog sena a pored njega stajala je lotra koja se mogla
pomerati. Ognjan uze lotru i namesti je pod jedan kraj
gde je bio najtanji sloj sena.
„E, evo ovde. Penjite se!“ reče. „Imate gore i ponja-
vu pa ili je prostrite ili se pokrijte njom.“
„Kakvo pokrivanje po ovoj vrućini“, reče Milutin
već s vrha lotre.
„Pa onda je prostrite da vas ne bockaju slamčice“,
reče Ognjan.
Nisu ni razmišljali o ponjavi. Legli su na seno,
takoreći klonuli na njega, usnuli još pre nego što im je
glava dodirnula ležaj.
***
Probudila ih je jutarnja svežina i neka lupa koja se
čula iz prednjeg dvorišta. To Ognjan otkiva kosu, pomi-
sli Miloš pa ustade i očepi Milutina nogom.
„Hajdemo na kupanje, ucrvljali smo se!“, reče.
Milutin skoči na noge pa siđoše niz lotru i otrčaše
do reke.
Rečica je bila široka oko pet–šest koraka zajedno
153