prosede kose i prijatnog lica.
„Imamo goste i gladni su. Imamo li čime da ih
nahranimo?“
„Polivka još nije gotova, ali ima pite od juče i pola
guske, isto od juče.“
„Donesi šta imaš“, reče Ognjan.
„Šta je to polivka?“, upita Milutin.
Ognjan oceni da Miloš verovatno zna.
„Evo, neka ti Miloš kaže, on zna.“
„Moja baka tako zove juhu ili kašu od mesa i
povrća“, reče Miloš.
„Eto, to je to“, potvrdi Ognjan. „Ja ne bih znao da ti
tako kratko objasnim.“
Izađe Mileva moseći tepsiju sa ostacima pite i stavi
pred njih.
Ognjan prvi uze pa im ponudi.
„Izvolite, služite se, sa'će i guska.“
Pite je nestalo za tili čas.
„Ej, momci, pa vi ste i žedni! Idem ja da donesem
vina“, seti se Ognjan. „Mileva, donesi čaše!“
Miloš se tek sada seti da se i njihova popadija,
Ratkova žena, zove Mileva i obuze ga čežnja za kućom.
Nije verovao da mu popadija Mileva izaziva tu čežnju.
Ognjan siđe niz stepenice i zađe za ugao kuće,
odakle se brzo vrati noseći dva krčaga koja stavi na
sto. Mileva dođe i donese pladanj sa guščijim peče-
njem. Miloš zadovoljno primeti da ima više od pola
guske. Zapravo, nedostajali su samo šija i krila.
Mileva nožem vrlo vešto raskomada gusku. Zatim
ode i donese dve drvene čaše kakve su imali i u
149