„Drži se, Slavene“, uzviknu sada Riđi pa i on
ponovo navali na Miloša. Miloš se saže da izbegne
jedan njegov udarac, zatim, ustajući, zgrabi Živadina i,
držeći ga kao motku, za oba kraja, raspali njime
Slavena, glavom o glavu.
Slaven pade opruživši se kiliko je dug, a Miloš stavi
Živadina pored njega pa uzevši njihove pojaseve pri-
veza ih jednog za drugog. Onda se pope na doksat i
povika:
„Miro! Odmah dođi, ako hoćeš da ti platimo!“
Očito nije video Miru koja je još bila u Milutinovom
zagrljaju.
„Ovde sam, Miloše“, javi se ona stidljivo.
„Gle! Ja ne vidim“, reče Miloš. „Očekivao sam da si
pobegla mami.“
„Ja sam joj bio bliži“, reče Milutin smeškajući se.
„Hmm, vidim“, reče Miloš, izvuče iz pojasa zlatan
dinar i stavi pred Miru, „Je l' ovo dovoljno?“
„Ima i više“, klimnu Mira pa se maši za džep od
kecelje da mu vrati višak.
„Neka“, zaustavi je Miloš rukom, „zadrži ostatak.
Nego, ko su ti ovi?“, pokaza na dvojicu vezanih koji su
se koprcali pokušavajći da se oslobode.
„Neki momci… odavde“, promuca Mira. „Slaven me
prosio.“
„Ali, gurao te Živadin, ne Slaven. Zašto?“
„Hteo je da me otme za Slavena“, reče Mira. „Bar
on tako kaže“.
„Možda“, sumnjičavo zavrte Miloš glavom. „Ko zna
kuda bi te odveli.“
132