E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 131

Miloševu. Kako je levom rukom oteo nož, Miloš je des- nom istog trena udario Riđeg u čelo tako da je njegov stisak popustio i on se složio na pod pavši pritom sa stepenika na zemlju. Čim je osetila da je slobodna, Mira potrča uz ste- penice i sede do Milutina. Ovaj je zagrli. „A, već si našla drugog, mačko“, doviknu joj drug Riđeg koji beše ustao i gledao šta se zbiva ispod ste- penica. Riđi se beše osovio na noge, ali je još nestabilno stajao. „Zapamtićeš ti kad si se zamerio Živadinu Go- tovcu“, zapreti on Milošu i stisnutih pesnica pođe na njega. Miloš je od oružja imao kod sebe samo Go- tovčev nož koji je držao u ruci i svoj kratki nož za pojasom. Mač i koplje su mu ostali okačeni na sedlu. Prvi poriv mu je bio da nož vrati Riđem, ali kad je ovaj pošao na njega pesnicama, Miloš se predomisli i baci nož prema obližnjem dudu, udaljenom desetak koraka. Nož prozuja Riđem, odnosno Živadinu Gotovcu pored uva i duboko se zari u dud, podrhtavajući. Riđi je začuđeno pratio njegov let jer Miloš ga je bacio ne izmahnuvši, nego iz lakta tako da je Riđeg začudila tolika snaga i tačnost kojom je nož bačen. „Živadine, stižem“, povika njegov drug strčavši niz siepenice i odmah navali na Miloša pesnicama. Miloš nije očekivao da će Riđi dobiti pomoć tako brzo, zato otrpe nekoliko udaraca, zatim levom pogodi pomoć- nika u bradu i ovaj zastade za trenutak trepćući jer je osetio da mu se koče trepavice. 131