E-BOOK Slobodan Anić - Vilina gora | Page 130

„ Moj sused Zaviša ne stiže da podradi, jer samo ih je dvoje za rad – on i žena i troje dece, Ali, zato smo mi tu da im pomognemo.“ „ Je l ' dobra poslastica, Miloše?“, iznenadi ih Mira. Stajala je na vratima i osmehivala se gledajući dvojicu konjanika koji su upravo sjahali i privezivali svoje konje za motku ispred krčme. Njen osmeh namah iščeze.
„ Nije loša, ali ipak više volim pitu. Nego, dođi ti da ti mi platimo pa da idemo“, reče Miloš.
Mira dođe do njih. Ona dvojica su se već bili popeli na doksat i seli za sto na drugoj strani.
„ Mačko“, zareža jedan od njih, riđe kose i pegavog lica, „ daj nam vina!“
Mira iznenadana zagrli Miloša nagnuvši se na njega. Miloš oseti njene male i čvrste dojke i trnci ga prođoše.
„ Ona dvojica, nemojte se kačiti s njima“, prošapta mu Mira i odgega se bezvoljno do njih.
Riđi je uhvati za ruku i nešto joj govoraše, na šta je ona odmahivala glavom. Zatim Riđi ustade, zavrnu joj ruku na leđa i tako je pogura prema stepenicama. Na licu joj se video bolan izraz. Milutin skoči: „ Hej! Ostavi devojku!! Riđi stavi Miri nož pod grlo. „ Ako samo priđeš, zaklaću je“, zapreti on Milutinu. Milutin je nemoćno stajao i gledao kako Riđi odvodi Miru.
Miloš je sedeo mirno i nepomično. Ali … kad su Riđi i Mira bili na najnižem stepeniku, Miloš se odjednom stvori pred njima i – nož iz ruke Riđega pređe u
130