budeš hteo, dođi i zaprosi me. Rado ću se udati za
tebe“, reče Mira.
„Ako bude božija volja, Miro...“, poče Miloš.
„Nemaju bogovi ništa s tim, samo se izvlačiš“, reče
Milutin. „Ja ću te zaprositi, Miro, ako se živ vratim.
Miloš me vodi u Tursku.“
„Šta ćete tamo, pobogu!?“, lupi se Mira po čelu.
„Hoće čovek da uči turski jezik.“
„Svašta!“, reče Mira i udalji se.
„Nisi morao da joj kažeš, sad će da brine za nas“,
ukori ga Miloš.
„Aha. Iskida se od brige“, naruga se Milutin.
Kupus sa ovčetinom je bio jako ukusan, čak bolji
nego Stanin ili Darin, koje je cenio kao vrhunske kuva-
rice. Kad su bili pri kraju sa kupusom, Mira donese
tanjir sa pitom. Miloš odmah zgrabi parče.
„Pa što nam nisi rekla da je pita slana“, ukori on
Miru punih usta.
„A, vidim, ne sviđa ti se“, reče Mira.
„Sviđa mi se, odlična je“, reče Miloš, „Ali sam
očekovao slatku. Moja baka uvek pravi slatku pitu od
duleka.“
„Može i slatka“, reče Mira, „ali ja sam napravila
slanu.“
„Ti reče da ti mama kuva“, primeti Miloš.
„Ona kuva, ali, to sam se ja učila, ništa mi ona nije
govorila, sve sam sama smislila i uradila.“
„Svaka čast, Miro“, reče Miloš zadovoljno
mljackajući. „Ali… duguješ nam poslasticu.“
„Pa to nije teško“, reče Mira i ode u krčmu. Pojavi
127