„ Ovako lepa devojka pa da ostane bez nas.“ „ Pa vidiš da od nje nema koristi, dete je još. A i gladan sam, brate.“ „ E, tu si u pravu“, reče Miloš, „ I ja sam gladan.“ Dođe Mira noseći korpicu sa lepinjama i spusti je na sto. Milutin uze jednu lepinjicu i prinese je nosu. „ Još su vruće“, reče. „ I mirišu.“ Prepolovi lepinju pa pola pruži Milošu, a svoju polovinu zagrize. „ Pšenična“, reče. „ Meka ko duša“. I Miloš zagrize. „ A korica dobro pečena, vruskava“, dodade. „ To volim.“
„ O, momci, vi ste dobro gladni“, reče Mira stavljajući tanjire sa kupusom pred njih. Iz svakog tanjira provirivalo je oveće parče ovčetine. Miloš uze lažicu i zahvati dobar zalogaj.
„ Mmm“, promumla zadovoljno, „ ovo je odlično. Jesi li ti skuvala, Miro?“
„ Mama kuva“, odmahnu Mira glavom, „ ja joj samo pomažem, isekla sam kupus i meso, luk … Ali, znam da kuvam. Ponešto.“
„ Bogami, Milutine, da sam na tvom mestu, ja bih pričekao da poraste.“
„ A dok raste može i drugog da nađe. Ili da je neko ugrabi. Nema ništa od čekanja. Jedi tu i ćuti“, odreza Milutin strogo.
„ Dobro, de, samo sam primetio da cura dobro kuva“, pomirljivo će Miloš.
„ Ti, Miloše, kad budeš rešio da se ženiš, ako me
126