ostane.“
„Naš ti je Milutin pošao u svet da nađe sebi devoj-
ku za ženidbu“, reče Miloš, „pa ako ti se sviđa, kaži, da
te uzme u razmatranje.“
Mira zavrte glavom.
„Neće moći. Mala sam ja za udaju, nemam još ni
petnaeat godina.“
„E, pa onda ništa“, reče Milutin. „Daj nam taj ručak,
pa da idemo dalje.“
„Sad će ručak, ali vino još niste ni okusili.“
„Zapričali se pa zaboravili“, reče Miloš sipajući
vino u čaše.
„Da si ti, Miro, nama živa i zdrava“, podiže Miloš
čašu, „da porasteš, pa da nađeš nekog lepog momka
koji ne beži od devojaka.“
„Nisam ja rekla da Milutin nije lep, samo sam ja još
mala“, reče Mira.
„Pa što ne pričekaš još koju godinu, Milutine, da
Mira poraste“, reče Miloš.
„Ne mogu“, reče Milutin. „Deda mi sedi za vratom,
'ženi se' pa 'ženi se'. Zato sam rešio da se oženim pa
da se sa ženom vratim kući.“
„Uh, ovo ti je vino rajsko, Miro, jel' iz tvoga
vinograda?“, pita Miloš ispivši čašu.
„Nemamo mi vinograd, tata ga nabavlja negde“,
reče Mira.
„Odlično je“, složi se i Milutin pošto i on isprazni
čašu. „Sad još da ručamo pa da idemo dalje.“
Mira odskakuta u krčmu.
„Šta si navalio dalje pa dalje“, ukori Miloš Milutina.
125