„Sad mi recite šta da vam donesem za piće.
„Čaj nećemo“, reče Milutin. „Znači...“
„Vino“, odluči Miloš. „Belo vino.“
„Tako je“, složi se Milutin.
„Odmah stiže“, odskakuta Mira u krčmu.
Bila je tanka, vitka i lakonoga sa lako naglašenim
grudima i bedrima. Nije mogla imati više od šesnaest
godina.
„Ova je tačno za tebe“, reče Milutin, „vršnjaci ste!“
„Ja neću da se ženim i ne tražim devojku“, odreza
Miloš. “Slobodno je ti uzmi.“
„Nekako mi je mršava“, reče Milutin. „Ja volim
malo jače.“
Miloš se zasmeja.
„A pobegao si od Mice vodeničarke zato što je jača
od tebe.“
„Nije ona jača od mene, samo je debela, brate“.
Mira donese dva krčaga vina i čaše.
„Ko je debeo?“, upita.
„Jedna devojka iz njegovog sela“, reče Miloš.
„Od koje sam pobegao da me ne bi oženili s njom“,
dopuni Milutin.
„Bežiš od devojke, Milutine“, začuđeno će Mira. „Pa
ne izgledaš mi kao neko ko se plaši devojaka.“
„Kad bi ona izgledala kao ti, ja se ne bih plašio“,
reče Milutin. „Ali, njena nadlaktica je debela kao ti u
struku, a za butinu da ti i ne pričam. Zato sam
pobegao.“
„Pa steši je, Milutine, to bar nije teško.“
„Jeste, dok ja nju stešem, od mene ništa neće da
124