“Ovo je dar za vas u znak zahvalnosti”, reče Miloš.
“Miloše, ovo nije gostionica da bi plaćao usluge”,
reče Ilijaz. “Dočekali smo vas kao putnike namernike
koji su slučajno naišli upravo na našu kuću. Ne pro-
dajemo gostoprimstvo.”
“Znam”, reče Miloš, “zato i kažem da je ovo dar. I,
prilično je mali.”
Miloš izvadi još jedan dukat i stavi ga pored ona
dva.
"Mjaft është mjaft", zamlatara Ilijaz rukama. "Lyri,
vijnë në përcjellje të ftuarit!" povika.
Liri izađe noseći zavežljaj u rukama.
"Pse kaq pa lënë? Ja, i dashur ju disa nga rruga.
Mirupafshim, dhe ju lutem të vijë sërish", reče ona
pružajući Milošu zavežljaj.
Miloš prihvati zavežljaj.
"Faleminderit për lloj gostoprimstvu. Vrlo. Nëse
vijmë në këtë mënyrë përsëri, ne patjetër do të nda-
let", reče Miloš gledajući je pravo u oči. Tada shvati da
ona uopšte nije mnogo starija od njega. Ako je Ilijaz
dvanarst godina stariji, znači da ima dvadeset i sedam
godina. Oboje su mladi, zaključi Miloš.
“Zbogom pošli”, reče Ilijaz rukujuči se s njima kad
ih je dopratio do trga. “Moram vas upozoriti da u Rav-
nicu često zalutaju turske janičarske čete. Zato, budite
oprezni i čuvajte se.”
“Čuo sam da su nemilosrdni”, reče Miloš.
“Nemilosrdni su u borbi, kad im se neko suprot-
stavi”, reče Ilijaz. “Inače, ne ubijaju bez potrebe. Najve-
će zlo je što odvode decu u Tursku.”
118