oseća neugodno.
“Liri!”, uzviknu i pljesnu rukama.
Liri se pomoli na vratima.
"Na shpëtojë diçka për të ngrënë, ju djema jeni të
uritur", reče Ilijaz.
"Menjëherë, zotëria im", reče Liri i nestade u
unutrašnjosti kuće. Uskoro se pojavi noseći belu
platnenu prostirku za sto i korpicu sa vrućim lepinji-
cama. Ostavi korpicu sa hlebom pa ponovo ode unutra
i donese tanjir sa nekoliko kriški sira, luk i tavu sa
pečenim jajima.
“Izvolite, prijatelji, služite se”, pozva ih Ilijaz.
Nije bilo potrebno da im dvaput kaže, momci na-
vališe na jelo shvativši tek sada koliko su gladni.
Lepinje su bile još tople, od pšeničnog brašna iz
koga nisu odstranjene mekinje tako da behu vrlo
ukusne. Jaja nisu bila guščija ni pačija, na koja je Miloš
navikao, već od neke nepoznate ptice. To je zaključio
po tome što su bila primetno sitnija od guščijih ali
nisu bila plavičasta kao pačija već bledosmeđa, skoro
bela.
“Od čega su ova jaja?”, upita Miloš.
Ilijaz ga začuđeno pogleda.
“Od kokoši, od čega bi bila.”
“Zar nemate guske?”
“Neko ima, ko ima vodu u dvorištu. Za kokoši ne
treba voda, one ne znaju da plivaju.”
“Šta je to kokoš?”, upita Miloš. “Kod nas ljudi gaje
guske i patke.”
“Guske su dobre za meso”, reče Ilijaz, “ali za jaja su
116