šara.
“Dashuri, ne kemi mysafirë”, viknu Ilijaz i kroz
vrata izađe mlada žena crne kose i sjajnih očiju, prava
lepotica.
“Dašuri, najlepša si od svih žena koje sam sreo”, ne
uzdrža se Milutin.
Ilijaz ga oštro pogleda pa uzviknu:
“Jo, jo, jo! Kjo është dashuria ime, jo tuajat.”
Videvši da mu domaćin nešto viče gotovo ljutito,
Milutin se nađe u neprilici.
“Milutine, pusti mene da govorim, ti ćuti!”,
podviknu mu Miloš pa se obrati domaćinima.
“Justifikim miku im; ai nuk e di gjuhën tuaj. Ai men-
donte se ishte emri Dasur.”
“Oh, jo. Ajo quhet Liri”, požuri da objasni Ilijaz,
“Unë Ilijazi, ajo Liri”.
“Njihova imena su Ilijaz i Liri”, objasni Miloš
Milutinu. Zatim se obrati domaćinima uz naklon. "Em-
ri im është Milos, dhe Milutin e tij."
Milutin se takođe pokloni.
“Izvolite, sedite”, pozva ih Ilijaz i pokaza grubo
istesane tronošce oko niskog okruglog stočića tu na
doksatu, “popićemo čaj.”
Ilijaz prvi sede i rukom ponudi preostala dva
tronošca. Miloš i Milutin sedoše, a Liri se brzo udalji.
“Miloše, rekao bih da si ti plemićkog porekla”, reče
Ilijaz.
Iako nije izrečeno kao pitanje već više kao tvrdnja
koja traži objašnjenje, Miloš odluči da shvati kao
pitanje.
111