odgovori. Kako da mu kaže da je on rođenjem napola
vilenjak i da mu je dato da razume i govori svaki jezik
koji čuje.
“Objasniću ti posle”, reče nadajući se da će Milutin
posle da zaboravi na to.
Primetiše da u selu nema ograđenih dvorišta.
Njihov domaćin, za koga su kasnije saznali da se zove
Ilijaz, povede ih pravo sa trga u svoju kuću udaljenu
tridesetak koraka. Iako ograde prema trgu nije bilo,
primetiše da iza kuće ima ograda koja je očigledno
razdvajala stočno dvorište jer se iza ograde videlo
jedno magare za jaslama ispod oraha. Zar im je to sva
stoka? , zapita se Miloš. Ubrzo se, međutim uverio da
nije jer – kuća je spolja bila oblepljena kravljom
balegom. Kad su posle pitali Ilijaza da im objasni zašo
to rade, rekao im je da tako zatvaraju šupljine između
kamenja u zidu, a balegu koriste i za potpalu.
Kuća nije bila velika. Na prednjoj strani se video
natkriven doksat, koji je, kao i ceo krov, bio pokriven
tankim kamenim pločama. Do doksata su vodile strme
kamene stepenice po kojima zaključiše da graditelju
nije bilo stalo do lepote, već samo da sagradi stepenice
po kojima se može popeti. Izgledale su kao strana
brda iz koje je, bez ikakvog reda virio po neki kamen
na koji se može stati.
Uzveraše se nekako do trema. Za razliku od donjeg
dela kuće u kome se, kako su kasnije saznali, nalazi
zimska štala, čardak sa doksatom je izgledao mnogo
lepše. Zid na kome su se videla vrata bio je belo
okrečen i prekriven vunenim pokrivačima živahnih
110