vrata iz zidina zamka pa pošli stazom pored jezera koju su do sad
mogli samo da vide sa suprotne obale. Videlo se da je ova staza
češće u upotrebi od one koju su znali jer je bila utabana toliko da
na njoj jedva da je bilo malo niske trave, troskota.
Vodila ih je Ljuba. Kad stigoše pred vratnice učilišta stražari se
duboko pokloniše, a Ljuba im se vedro nasmeši.
- Otvarajte vrata, stigli su prvi đaci! - reče.
Stražar iz kule siđe niz stepenice i otvori mala vrata. Ljuba ih
uvede u dvorište obraslo mekom, uredno pokošenom travom, sa
po nekim drvetom, tek koliko da se nađe i poneki hlad.
- Ovde ćete se vi igrati kad nema obuke – obavesti ih Ljuba.
Vedrana htede da upita gde su guske da bi se čuvala od gusana,
ali je Ljuba preteče.
- A možete se igrati i u zadnjem dvorištu gde su guske. Ali samo kad ste slobodni.
Zatim nastavi:
- Ovo ispred vas je učilište. Tu su učionice, prostorije za obuku.
Ali, vi ćete se sad smestiti u boravištu, gde su spavaonice, kuhinja,
jedilnica. Zato hajdete za mnom.
Ljuba pođe stazom koja obilazi učilište sa desne strane. Iza
učilišta se ukaza druga poduža drvena zgrada sa dugačkim ali ne i
širokim prozorima okrenutim ka jugu. I ulaz u nju beše okrenut ka
jugu, odnosno jezeru, tako da je podnevno sunce obasjavalo
zgradu i odozgo i odozdo.
Ulaz nije bio previše širok. Preko nekoliko stepenika popeše se
na doksat sa koga su dvoja vrata vodila u unutrašnjost. Ona manja,
bočna, verovatno su bila predviđena za osoblje. Ljuba ih povede ka
širokim vratima u dnu.
Vrata im otvori vila u plavoj radnoj odeći.
- Sve je spremno, gospodarice – obavesti ona Ljubu.
- Hvala ti, Rado – reče Ljuba. - Znači možemo da smestimo
đake u njihove odaje?
- Možemo, gospodarice – potvrdi Rada. - Obe spavaonice su
spremne, i ženska i muška.
- I ženska i muška!? - iznenadi se Branilo. - Znači li to da će
spavati odvojeno?
- Naravno – potvrdi Ljuba.
73