E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 72

jojlu po kosi. Na stolovima je već bilo posluženo voće u drvenim kalenicama i vino i medovina u glinenim vrčevima. - Uzmite zasad malo voća i vina ili medovine dok ne bude poslužen pravi ručak – ponudi ih Zagorka. Miloš odmah uze jabuku, Ravijojla krušku, Vedrana grožđe. Pojeli su ih u slast, zatim iz bokala natočiše medovinu u drvene čaše i ispiše. Branilo i Zaviša još uvek nisu uzimali jelo već su uzeli vino i polako ga pijuckali. - Dobro im ovo vino – reče Zaviša. - Nije loše – potvrdi Branilo – ali je naša belina bolja. Ovo mi je previše tupo, nema ni malo kiseline. Nekako je... za decu. - Mislim da si u pravu – potvrdi Zaviša pa pruži Vedrani svoju čašu. - Vejo, probaj malo vina! Vedrana ga začuđeno pogleda, ali uze čašu, prinese je ustima i otpi dobar gutljaj. - Je l' ti se sviđa? - upita Zaviša. Vedrana klimnu glavom. - Zar nije kiselo? - upita Miloš. - Nije – odgovori Ravijojla. - To je od ovoga grožđa – pokaza ona grozd na svom tanjiru koji je upravo jela. - Nije uopšte kiselo. Miloš pruži ruku pa otkide jednu bobicu i stavi je sebi u usta. - A nije ni slatko kao naše belo – reče. - Zato i jeste ovako slabo vino, mogu ga i deca piti – reče Branilo. Miloš naže čašu. - Ne previše – opomenu ga Branilo. - Ipak je to vino, a ne voda. Poslužiše posle savijaču sa sirom, a za njom juhu od živinskog mesa za kojom su sledile pečene guske. Posle užine Zagorka reče Branilu: - Sad bismo mogli odvesti decu da ih smestimo u učilšte. Ako želite, pođite i vi da vidite kako će biti smešteni. - Naravno, moramo im poneti stvari – reče Zaviša. Otišli su do nadstrešnice gde su im bila kola pa uzeli vreće sa dečjim stvarima koje su im majke spremile. Izašli su na bočna 72