E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 70

Imaju li dece? - Imaju dvoje za sad, muško i žensko. - E, nek su živi i zdravi pa će biti još, daće bog. Smestite vi konje i kola, sad će doći Zaga, sigurno joj je stražar javio da ste stigli. Ispred štale ih je sačekao konjušar i preuzeo sve poslove oko kola i konja. - Nemate vi više briga o kolima i konjima dok ne pođete nazad – reče im. - Neće oni još nazad, oni su naši gosti – začu se Zagin glas. - Ovo je princ Miloš, sin naše pokojne Zore, a ovo joj je muž, a tu su i njihovi susedi. Deca će poći u učilište pa su ih dovezli. Konjušar se duboko pokloni Milošu, zatim svima ostalima. - Zapovedaj, gospodaru! - Nemam ti ja šta zapovedati. Ti sigurno bolje znaš svoj posao od mene. Prvo istimari, zatim napoji i nahrani konje. Ne treba im nikakva posebna usluga. - Razumem, gospodaru! Branilu bi neugodno od toliko 'gospodaranja'ali to je bila cena njegovog društvenog položaja u Vilingoru, znao je to. Kako li je samo Vuku, Vratku, Lazaru kad ih ovako gospodaraju po ceo dan, pomisli. - Hajdemo, Branilo, Zale, dečice, da se okrepite! - pozva ih Zagorka. - Sigurno ste umorni od puta. - Mi i nismo toliko – javi se Zaviša. - Konji su umorniji. Oni su vukli, a mi smo sve vreme samo sedeli. Zagorka se nasmeši i namignu Vedrani. - Pametnjaković ovaj tvoj tata. Vedrana se zakikota. 70