Imaju li dece?
- Imaju dvoje za sad, muško i žensko.
- E, nek su živi i zdravi pa će biti još, daće bog. Smestite vi
konje i kola, sad će doći Zaga, sigurno joj je stražar javio da ste
stigli.
Ispred štale ih je sačekao konjušar i preuzeo sve poslove oko
kola i konja.
- Nemate vi više briga o kolima i konjima dok ne pođete nazad
– reče im.
- Neće oni još nazad, oni su naši gosti – začu se Zagin glas.
- Ovo je princ Miloš, sin naše pokojne Zore, a ovo joj je muž, a
tu su i njihovi susedi. Deca će poći u učilište pa su ih dovezli.
Konjušar se duboko pokloni Milošu, zatim svima ostalima.
- Zapovedaj, gospodaru!
- Nemam ti ja šta zapovedati. Ti sigurno bolje znaš svoj posao
od mene. Prvo istimari, zatim napoji i nahrani konje. Ne treba im
nikakva posebna usluga.
- Razumem, gospodaru!
Branilu bi neugodno od toliko 'gospodaranja'ali to je bila cena
njegovog društvenog položaja u Vilingoru, znao je to. Kako li je
samo Vuku, Vratku, Lazaru kad ih ovako gospodaraju po ceo dan,
pomisli.
- Hajdemo, Branilo, Zale, dečice, da se okrepite! - pozva ih
Zagorka. - Sigurno ste umorni od puta.
- Mi i nismo toliko – javi se Zaviša. - Konji su umorniji. Oni su
vukli, a mi smo sve vreme samo sedeli.
Zagorka se nasmeši i namignu Vedrani.
- Pametnjaković ovaj tvoj tata.
Vedrana se zakikota.
70