Vedrana pa zapliva ka Zaviši.
Vratiše se u pećinu istim putem. Ovoga puta Miloš je držao za
ruku Vedranu, a Ravijojla je išla pored njih.
- Hajde da napojimo konje, sine! - reče Branilo Milošu. - Treba
im dati zobi i privezati ih ispod nadstrešnice.
- Tata, a zašto konje pojimo pre jela, a sebe posle? - upita Miloš.
- Ne znam sine, i sam sam se to često pitao. Ali znam da bolje
jedu kad su napojeni. A i meni više prija jelo ako prvo gucnem
malo vina.
Miloš i Branilo se pobrinuše za životinje. Kao što je Miloš i
očekivao Ždralin nije mnogo pio, gotovo da je samo onjušio vodu,
ali je zob pohrskao sa zadovoljstvom.
66