E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 66

Vedrana pa zapliva ka Zaviši. Vratiše se u pećinu istim putem. Ovoga puta Miloš je držao za ruku Vedranu, a Ravijojla je išla pored njih. - Hajde da napojimo konje, sine! - reče Branilo Milošu. - Treba im dati zobi i privezati ih ispod nadstrešnice. - Tata, a zašto konje pojimo pre jela, a sebe posle? - upita Miloš. - Ne znam sine, i sam sam se to često pitao. Ali znam da bolje jedu kad su napojeni. A i meni više prija jelo ako prvo gucnem malo vina. Miloš i Branilo se pobrinuše za životinje. Kao što je Miloš i očekivao Ždralin nije mnogo pio, gotovo da je samo onjušio vodu, ali je zob pohrskao sa zadovoljstvom. 66