konje, ima tamo dovoljno prostora za sva tri.
- Neka ih sad još napolju, neka pasu. Posle ću ih smestiti – reče
Branilo.
- Pa onda smesti decu i Zavišu na klupe, sad će i večera za
nekoliko časaka.
- Dođite deco, Zale! - pozva ih Branilo i Zaviša povede Vedranu
i Ravijojlu za njim.
Uđoše u mračnu pećinu. Svetlo je dopiralo samo kroz ulaz i otvor koji je bio probijen tik do njega tako da je bilo prilično mračno
iako je napolju još bio dan.
Zaviša sa zanimanjem razgleda pećinu.
- Ima dovoljno mesta – reče.
- Da – potvrdi Branilo – mogli bismo odmah da napravimo
postelju, dok se još vidi. Hajde, deco, uzmite vreću iz kola pa donesite iz šume suvog lišća!
Deca otrčaše. Branilo izađe za njima, uze iz prtljažnika sekiru
pa i on ode za njima u šumu. Odabrao je dva omanja stabla, oborio
ih i okresao. Zatim ih je odneo u pećinu. Stablima je ogradio prostor u desnom uglu pećine, gde nije bilo prozora. Kad je Miloš doneo vreću sa suvim lišćem on mu pokaza da lišće istrese između
stabala i zida. - Donesite još lišća, da nam bude udobnije. Može i
suva trava.
Ratko uze dve borove grane i od njih napravi baklje pa ih
unese u pećinu i zadenu u obruče. Sad se već bolje videlo.
Sloj lišća i suve trave u uglu bivao je sve deblji. Kad je dovoljno
narastao, toliko da je bio deblji od stabala kojima je bio oivičen,
Branilo donese ponjave pa prostre preko njega. - Eto, postelja je
spremna.
Miloš se odmah prući na ponjavu i raširi ruke.
- Al' nemamo jastuk – reče pa skoči. - Napraviću ga od vreće.
Uze vreću pa opet otrča u šumu. Napunio je vreću suvim
lišćem i stavio na postelju pored zida kao jastuk.
Ratko donese crepulju sa ribama i stavi je na astal. Zatim sa
police skide tanjire i rasporedi ih po stolu. Iznese i pogaču.
- Večera je gotova, može da se jede! - uzviknu. - Branče, Zale,
sedajte!
- Hajdete, deco! - pozva ih Branilo pa svi sedoše za sto.
62