- Neka – odgovori Branilo izlazeći na obalu – hajde da se malo
prošetamo.
Pođoše puteljkom kojim su juče došli. Trava je bila meka i
vlažna od jutarnje rose. Sunce je već bilo izašlo i razgonilo maglu
po jezeru po kome su se još vukli pramenovi magle kao povesma
vune.
- Tata, da li se probudila Veja?
- Ne znam, sine. Ako i nije sad će. Znaš da i kod kuće rano
ustaje.
- Znam, ali kod kuće je budi beba, ovde nema bebe – reče Miloš.
- Svejedno, već je navikla da rano ustaje. Eno ih! - i Branilo
pokaza Zavišu i Vedranu koji su upravo silazili stazom od kuće. Sa
njima su bili i Dara, Živko i Ravijojla.
- Kako su devojčice ružne ujutru, ovako raščupane – reče Miloš.
- Pa nismo ni mi bolji – reče Branilo – samo što je nama sad
kosa mokra pa se ne vidi. Hajde sad da otplivamo do njih!
Branilo se bućnu u vodu, a Miloš za njim. Ovoga puta se nisu
takmičili pa stigoše gotovo istovremeno.
Svi su već bili u jezeru i polivali se, čak i Živko. Dara je zahvatila vodu u obe šake i sipala mu na glavu, a on je nju podigao u
vis i bućnuo je podalje od obale. Sad je Ravijojla zahvatila vodu i
polila ga.
- Oho, hoćeš i ti?! - uzviknu Živko pa i nju podiže i baci je još
dalje nego Daru.
Ravijojla zapliva prema drugoj obali.
- Vejo, Miloše, stignite me! - uzviknu ona.
Miloš i Vedrana zaplivaše za njom, ali bila je već odmakla za
dve dužine koliko ju je Živko bacio. Ipak, Vedrana i Miloš su je
pristizali i nisu mogli da se ne dive njenom stilu plivanja. Plivala je
leptir stilom, ali noge su joj se tako brzo micale da se nisu mogle
pratiti okom. Više je odmicala zahvaljujući nogama nego rukama.
Miloš je oklevao da je prestigne jer bi mu onda bila za leđima pa
ne bi mogao da je gleda. Ali, kad vide da su na samo nekoliko
dužina do obale, zamahnu rukama i prestiže je.
- I nazad! - uzviknu Ravijojla i zapliva nazad prema palati.
Sad je Miloš prešao u vođstvo i plivao za dve dužine ispred
Ravijojle, a Vedrana ih je pratila na razmaku od pola dužine, ali ne
50