želje da sretne vampira, ali mu se želja do sad nije ispunila. Vampiri se boje dana, rekao mu je čika-Boriša, zato se Miloš jedne noći
iskrao iz kuće i otišao u Vampiraču, ali je mrak bio toliko gust i crn
da se, opet, ništa nije videlo pa čak ni vampiri. Tako je Miloš
odustao od namere da sretne vampira. Možda oni i ne postoje, nego
su ih ljudi izmislili da plaše decu, tešio se.
- Dobro jutro, sine, jesi li budan? - uđe Branilo u sobu, ogrnut
ogromnim ubrusom i pružajući drugi, manji Milošu. - Hajdemo na
plivanje.
Miloš radosno skoči iz kreveta.
- Tata, jesam li ja tvoj sin? - upita iznebuha.
- Moj, nego čiji! - uzviknu Branilo i razdragano podiže Miloša u
vis. Srećom je strop bio visok.
Siđoše niz široke stepenice u predvorje.
- Branče, kuda tako rano? - srete ih Dara.
- Na plivanje – odgovoriše u glas.
- Rano je još za plivanje. Pogledajte!
Dara otvori spoljna vrata i oni pogledaše. Sunce se tek
pomaljalo, ali se jezero nije videlo od magle i sunce je izgledalo
kao zaklonjeno belom koprenom.
- Još je magla – zaključi Branilo. - Pa neka, ne smeta. Voda je
sad toplija nego što će biti kroz jedan sat, kad sunce skroz izađe.
- Ako vam ne smeta, vi izvolite. Ali, ja sam mislila da se svi
zajedno okupamo.
- Pa ništa. Vi dođite kad budete spremni – reče Branilo i povuče Miloša ka jezeru.
- Hajde da se prvo ispolivamo – reče Branilo kad su ušli u vodu
i zagrabi vodu sa obe šake i pljusnu je na Miloša. Ovaj se zasmeja i
uzvrati mu.
Kad je Branilo video da su obojica već skroz mokri, on zapliva.
- Ko će pre do druge obale?! - uzviknu.
Miloš se prući napred kao riba i snažno zapliva. Začas je bio za
dve dužine ispred Branila. Iako je Branilu bio povređen ponos
dobrog plivača, ipak mu je bilo drago što Miloš tako dobro pliva.
Nije ni čudo, mislio je Branilo. Celo je leto na Jasku.
Miloš je do kraja zadržao stečenu prednost.
- Hoćemo li nazad? - upita kad je dotakao drugu obalu.
49