- Al' je divno dete. Pametan je i poslušan i neustrašiv. Volim ga
kao da je moj.
- Možda i jeste – reče Dara. - Šta ako grešiš?
- Kako to misliš? Pa Zora mi je rekla...
- Šta ti je rekla?
- Pa da je možda Zmaj Ognjeni Milošev otac.
- Eto! Rekla je 'možda'. A ti si to shvatio kao sigurno. Reci mi...
Jeste li vi vodili ljubav pre nego što ju je zmaj oteo?
Branilo klimnu glavom.
- Tad je verovatnije da je Miloš tvoj sin, a pravo da ti kažem,
više mi i liči na tebe nego na ono čudovište – reče Dara.
- Pa to je tačno – složi se Branilo.
- Zna li Miloš da mu ti nisi otac?
- Zna da ga je Zora 'donela u stomaku' i da mu je možda otac
zmaj koji je Zoru oteo pre nego što je došla u Gradinu. To mu je
moja mati Koviljka objasnila još dok je bio mali, kao da mu priča
priču.
- A tvoja sadašnja žena? Kako ga je ona prihvatila? Oženjen si,
zar ne?
- Jesam – potvrdi Branilo. - Cveta je bila pored Zore kad je...
- Miloš rođen – dovrši Dara umesto njega. - I kako se odnosi
prema njemu?
- Voli ga i pazi kao da je njen – odgovori Branilo. - Pogotovo što
nema svoje.
- Kako? Zar nemaš više dece?!
Branilo tužno zavrte glavom.
- Pobogu Branče, tolike žene sam izlečila. Što je nisi doveo?
- Nismo hteli dok Miloš malo ne odraste. Posle...
- Obavezno je dovedi što pre. Sigurna sam da je lepa i zdrava
kao i ti, šteta je da nemate decu.
- Hoću, čim se vratim iz Vilingora – obeća Branilo.
Dara ga upitno pogleda.
- Vodimo Miloša i Zaletovu Vedranu u vilinsko učilište – objasni Branilo.
- Zaista!? - uzviknu Dara.- Pa i moja Ravi...
- Već nam je rekla – dočeka Branilo. - Imaš divnu ćerkicu. Kako
to da je šaljete u vilinsko učilište?
39