- Eh, kako! Pa ti si sigurno primetio da sam i ja više vila nego
veštica. Izgleda da to i u Vilingoru znaju. Došla je jedna... Milijana, i
traži je da ide u vilinsko učilište. Živko je pristao, a i meni se to
sviđa.
- Izneverićeš porodičnu tradiciju – primeti Branilo.
- Pa već jesam. Kakva sam ti ja veštica? Pomažem ljudima
umesto da im pakostim.
- To je tačno – složi se Branilo. - I meni si pomogla, sećaš se?
- Kako da se ne sećam? - reče Dara. - Da ti nisam pomogla ne bi
se možda ni rodio ovaj divan dečak.
Miloš i Vedrana su upravo izašli iz jezera i oblačili košulje.
- Jeste li se okupali? - upita ih Branilo. - Kakva je voda?
- Voda je divna! - uzviknu Vedrana. - Lepša nego kod nas na
Jasku. Nekako je mokrija.
Dara i Branilo se nasmejaše.
- Što su ti deca! Pronađu neverovatne reči – reče Dara. – Misliš
svežija? Ne može biti više mokra od mokre.
- Svežija je – potvrdi Miloš. - To je Veja mislila. Tata, a ja sam
bio uhvatio ovoliku ribu pa mi iskliznula. Da odem da je opet uhvatim?
- Neka sad – reče Dara – uhvatićeš je drugi put, sad imamo
ručak. Hajdemo.
Deca se popeše u kola i Zaviša cimnu uzde. Začas su izašli na
brdašce i zašli iza palate gde je nekada bila ergela. Ograda je još
bila tu, zdrava i čitava, ali od ergele ni traga.
- Koliko je ovde bilo konja nekad! - uzviknu Zaviša.
- Nema sad, treba se brinuti o njima. Sad tu sejemo pšenicu,
kupus i grašak – reče Dara.
- Grašak i kupus treba navodnjavati – primeti Branilo.
- Imamo gore vrelo – pokazivala je Dara. - Prokopamo motikom potočiće i začas je sve zaliveno. Živko je pravi majstor za to.
Pred njima je zaista bilo neveliko polje graška i kupusa, dobro
obrađeno i održavano.
- Ko bi rek'o da će od Živka ispasti takav vredan čovek i vrtlar!
- uzviknu Branilo. - U Gradini su ga svi smatrali pijanicom.
- To ga njegova bivša žena opanjkavala - reče Dara. - Tačno je
da on voli da popije, al' nije pijanica. Vredan je i odgovoran, i voli
40