i sjedjašča odesnuju Oca.
I paki grjaduščago so slavoju suditi živim i mertvim, Jegože
Carstviju ne budet konca.
I v Duha Svjatago, Gospoda Životvorjaščago,
Iže ot Oca ishodjaščago,
Iže so Ocem i Sinom spoklanjajema i slavima,
glagolavšago proroki.
Vo jedinu svjatuju sobornuju i apostolskuju Cerkov. Ispovjeduju
jedino kreščanije,
vo ostavljenije grjehov.
Čaju voskresenija mertvih.
I žizni buduščago Vjeka.
Amin.
Na licima seljana odražavao se izraz zbunjenosti i nerazumevanja. Razumevali su poneku reč, ali ne i rečenice, a
ponajmanje smisao molitve u celini.
- A sada ponavljajte reči molitve za mnom - zagrme Ratko.
- Verujem...
Na licima seljana se ugleda izraz olakšanja kad shvatiše da im
sada Ratko govori reči molitve na razumljivom, narodnom govoru.
- Verujem - ponovi stotine grla.
- U jednog Boga - nastavljao je Ratko.
- U jednog Boga...
- Oca Svedržitelja...
- Tvorca neba i zemlje...
- I svega vidljivog i nevidljivog...
Srđu, koji je takođe došao zajedno sa Milošem i Vejom, jer su
mu rekli da će posle ručka biti igranka, iznenadio je Ratkov zvonki
i snažni glas koji kao da je natkriljivao sve ostale glasove; kao da je
svojim glasom uvezao sve ostale, kao volove konopcem, i vodio ih.
Već je, iz Miloševog pričanja znao za starčevu snagu i veštinu baratanja mačem i štitom, ali ga je snaga njegovog glasa zadivila.
- Amin.
- Amin.
- A sada, draga braćo i sestre, poslužite se ovim skromnim darovima koje nam je bog podario.
388