Ratko nali sebi čašu vina i podiže je u vis.
- Neka bog podari zdravlje, sreću i blagostanje ovim ljudima i
celoj Gradini - reče.
- Da bog da - prihvatiše svi i ispiše svoje čaše.
Zatim se prihvatiše jela. Jelo se rukama. Pored pečenja je stajao
nož, ali je on služio samo za to da se meso raskomada. Guske su
komadali rukama. Deca nisu mogla sama da dohvate jela sa stola,
zato su im stariji dodavali komade koje su oni držali sa obe ruke i
grizli, tako da su uskoro svi bili masni oko usta, a brade im se sijale od masti.
Dok je trajala gozba, na zapadu su se skupljali mrki oblaci.
Počeše da sevaju munje i čula se potmula tutnjava. Ratko zabrinuto pogleda nebo i prekrsti se. Zaviša srete Branilov zabrinuti
pogled i dade mu znak glavom. Obojica ustadoše ne obazirući se
na ostale koji su nastavljali da jedu i piju. Došli su do ograde
žrtvenika, otvoriše vratnice i uđoše u svetilište. Pogledom
zaokružiše drvene idole slovenskih bogova koji su okruživali
žrtvenik.
- Pa Branče, to je to - reče Zaviša.
Utom celo nebo osvetli munja i odmah zatim prolomi se
snažan tresak.
Branilo sklopi ruke i pogleda u nebo.
- Perune, Svarože i svi bogovi naši - uzviknu Branilo.
- Iz carstva nevinosti i slobode zakoračismo u carstvo greha i
straha od paklenih muka.
U jednom jedinom trenutku, more vode se sručilo na njih. Ljudi koji su se gostili pod lipama skočiše i počeše da beže.
- U crkvu! - prolomi se Ratkov glas.
Svi nagrnuše u crkvu.
Kraj
Jun 2015
Sledi Zmajevo kopile III: Vilina Gora
389