74. ZAKORAČISMO U CARSTVO GREHA
U porti, u hladu između dva reda lipa, postavljena je gozba za
dve stotine ljudi. Stolove je sklopio Živko od dasaka koje su preostale nakon gradnje. Jednostavno ih je naslonio na nogare koji su
mu služili kao skele.
Sada je za dugačkim stolom sedelo preko dve stotine ljudi. Na
čelu stola sedeo je Ratko.
- U ime oca i sina i svetoga duha, amin - poće on krsteći se.
- Zahvalimo Gospodu na ovim darovima koje nam je podario u
slavu vašeg krštenja.
Seljani su u crkvi već naučili da se krste pa to učiniše i sada.
Sastavili su tri prsta desne ruke, palac, kažiprst i srednji prst i
njima dotaknuli čelo, pupak, desno rame i na kraju, levo, ponavljajući reči molitve.
Danas ćemo moliti jednu drugu molitvu, koju dosad nismo, jer
sad ste krišćani i treba da znate u šta verujete. Slušajte, izgovoriću
vam je u celini, a posle ćete ponavljati za mnom.
Vjeruju,
vo Jedinago Boga Oca, Vsederžitelja,
Tvorca Nebu i Zemlji,
vidimim že vsjem i nevidimim.
I vo Jedinago Gospoda Isusa Hrista,
Sina Božija, Jedinorodnoga,
iže ot Oca roždenago prežde vsjeh vjek:
Svjeta ot Svjeta,
Boga Istinita ot Boga Istinita,
roždena, ne sotvorena, edinosuščna Otcu,
Imže vsja biša.
Nas radi čelovjek, i našego radi spasenija sšedšago s Nebes,
i voplotivšagosja ot Duha Svjata,
i Mariji Djevi i vočelovječšasja.
Raspjatago že za ni pri Pontijstjem Pilatje,
i stradavša i pogrebena.
I voskrešago v tretij den, po pisanijem.
I vozšedšago na Nebesa,
387