E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 378

Ljubomir pognute glave ode do žrtvenika, nasloni se na Dabogov kip i gorko zarida. Doživeo je najveću sramotu koja može zadesiti zaljubljenog momka, da mu se voljena devojka smeje. Platiće ona meni kad-tad, pomisli. 378