70. OVO JE MOJA DEVOJKA
Srđa je takve propovedi već slušao, zato je pažnju usmerio na
zidove koji su bili oslikani raznim prizorima i likovima iz Svetog
Pisma. Rekli su mu da su to slikale Ravijojojla i Vedrana. U njegovom selu bila je drvena crkva pa zato i nije bilo fresaka u njoj.
Sada je bio očaran Vedraninim umećem, iako nije mogao tačno
znati šta je slikala ona, a šta Ravijojla. Neka je Veja uradila bar
trećinu ovoga, mislio je, pa je za divljenje. Zato je sa divljenjem
pogledao na šta ona samo pocrvene.
U crkvenoj porti priđoše im Ljubomir i njegov drug i prvi
sused, Stamen. Miloš je odmah video da su odlučni i znao da će biti
problema. Zato šapnu Srđi:
- Ovi hoće tuču. Suzdrži se.
Srđa je nešto malo načuo da je Miloš isprašio nekog momka
koji je spopadao Veju i pretpostavio je da je to jedan od ove
dvojice. Stadoše ispred njih i zagradiše im put. Stamen uhvati
Ravijojlu za ruku.
- Ovo je moja devojka - reče.
Ravijojla se nasmeja.
- Pa dođi onda sa mnom da ti pokažem nešto - reče i odvede ga
za žervenik. Ljubomir vide da su napravili grešku jer je sad ostao
sam, ali je nastavio sa planom.
- A ovo je moja - reče prkosno i grubo uhvati Vedranu za ruku.
Srđa je bio iste visine kao on, iako uži u ramenima i reklo bi se
slabašan. Ipak, šamar odjeknu. Ljubomir zamahnu pesnicom. Srđi
u trenutku prolete kroz glavu sve što su radili na časovima borenja u učilištu. Hitrim pokretom izbeže udarac i Ljubomirova pesnica
ode u prazno. Srđa ga hitro uhvati upravo za tu ruku i povuče ga
iako nije bilo potrebe, jer bi Ljubomir od sopstvenog zamaha
svakako izgubio ravnotežu. Ljubomir posrćući pretrča nekoliko
koraka pokušavajući da se zaustavi pre nego što naleti na grupu
žena koja je iščekivala da počne kolo. Nalete pravo na Stanu. Ona
je već čula za njegove pokušaje da osvoji njenu bratanicu.
- O, zetiću, polako! - reče Stana milujući ga po obrazu.
- Vidi, tamo je Veja - pokazivala mu je Vedranu koja je stajala
pored natuštenog Srđe i razdragano se smejala.
377