71. OBEĆAJ DA NEĆEŠ BITI NASRTLJIV
Živkova šupa u kojoj drži alatke i u kojoj radi manje stvari koje
ne iziskuju rad na licu mesta, okrenuta je otvorom prema severu
jer Dara kaže da joj severno svetlo najviše odgovara kad hoće
nešto da našara. Tako ona zove crtanje i slikanje, uopšte rad sa
bilo kakvim bojama na čistoj površini.
Šupa je baraka, zatvorena sa tri strane, osim sa severne. Niz
padinu se može sići pravo do Dunava, sa čije se druge strane vidi
nepregledna banatska ravnica.
Dara je očito bila u pravu jer je u šupi svetlo ravnomerno i istog kvaliteta na svakom mestu. Nema sunčevih zraka da narušavaju potpunu ravnotežu boja. Sada su tu, pored Dare i Ravijojla i
Vedrana, a sa njima su došli i Miloš i Srđa. Iako izgleda da su Srđa i
Vedrana posle događaja sa Ljubomirom izgladili odnose i da više
nisu u svađi, nema one srdačnosti među njima. Srđa se usrdno
trudi da je ne dotakne, a Vedrani ne pada na pamet da ga nesputano ljubi kao ranije. Čak su i Miloš i Rojla postali svesni toga i žalili
za vremenom kad je sve bilo iskrenije i dečje nesputano.
Srđa je poželeo da vidi kako Vedrana slika ikone i ona je
dozvolila da on i Miloš pođu sa njom do Rojle gde su se dogovorili
da to rade i gde im je Dara već spremila boje.
Živko donese okrugle daščice koje je testerom odrezao od
lipovog debla. Na njemu su se videle šare godova, ali nisu bile jako
izražene.
- Zar neće da smetaju godovi? - pita Srđa.
- Prekrečićemo ih - kaže Ravijojla stručno.
Ona uzima jednu dasku i stavlja je na tronogi držač ispred sebe.
Zatim uzima široku četku i umače je u kantu sa krečom koji nanosi
na dasku. Šare godova iščezavaju. Isto to radi i Vedrana sa svojom
daskom.
- Hajdemo na kupanje dok se kreč osuši - kaže Ravijojla.
Vedrana bojažljivo gleda Srđu.
- Pa hajde Vejo, valjda se ne stidiš – vuče je Ravijojla – to je naš
Srđa, stotinu puta smo se kupali zajedno.
Devojčice se uhvate za ruke i odlaze prema Dunavu. Srđa upitno gleda u Miloša.
379