E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 366

- Zar je to posao? - pita Ratko. - Meni bogami, jeste. Posao je sve što se mora uraditi. A da se jede mora. Ako nećeš sad, oćeš posle, a posle ćeš možda imati neki drugi posao. Zato je bolje rasporediti da se obavlja sve u svoje vreme i jedno drugome ne smeta. - Ranije se ručalo tek kad sunce odskoči, kad obavimo jutarnje poslove - primećuje Branilo. - Znam sine, ali ranije si bio sam, nisi imao decu. Ne mogu deca da čekaju da ti obaviš sve poslove, male su. Je l' tako, Zorice? - Jeste - potvrđuje Zora koja se drži Koviljki za suknju. - Dođi ti Zorice ovamo da te umijem! - naređuje Cveta, naglašavajući reč Zorice, jer joj se ne sviđa što je Koviljka tako zove. Zora dotrči do majke, hvata je za ruku i odlaze prema bunaru. 366