E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 367

68. NE MORAJU STARIJI ZNATI VIŠE NEGO ŠTO IM TREBA Miloš I Srđa su sišli pored konjarnika na Jazak. Vedrana je već bila tamo i čekala ih; sišla je sa druge strane konjarnika. Skidoše ono malo odeće i povešaše je po granama. Dečaci su prvo počeli da je razbacuju gde stignu, ali im Vedrana to nije dozvolila. - Ovo je Srđino drvo, ovo moje, ovo tvoje Miloše. Tu ćemo okačiti odeću. Da se zna koje je čija i da se ne povlači po zemlji. - Ne bojiš se, valjda da će Srđa obući tvoje gaće - našali se Miloš. - Teško da bi uspeo u tome - reče Vedrana i stade pored Srđe koji je sada bio skoro za glavu viši od nje. Miloš dođe do mesta na kojem je znao da je voda najdublja i skoči ispruženih ruku. Nije voleo da skače pljoštimice i pravi veliki pljesak kao seoski dečaci koji su hteli samo da prave buku. Ovako je tiho zaronio u vodu i odmah zaplivao oslobađajući mesto da Vedrana i Srđa skoče. - Brrr – uzviknu Srđa kad je izronio – hladan ovaj vaš Jazak. - Samo ujutru – objasni Miloš – već u podne je voda mlaka. Nisu se stideli jedno od drugoga. Miloš i Vedrana su se oduvek kupali zajedno i nikad u tome nisu videli ništa loše. Uostalom, tako su činili svi. Srđi takođe nije bilo neugodno, još u učilištu se kupao sa njima i sa svima ostalima u jezeru. Jedino što Vedrana tada nije bila ovako zaobljena. Njene male sisice su bile tek propupele i prkosno su stajale, zašiljene i čvrste. Mamile su Srđu da ih dotakne što on i učini, ali samo sa dva prsta je prihvatio za jednu bradavicu. - Nemoj, Srđo! - planu ona i porumene poput izlazećeg sunca. Brzo otpliva do obale, ode do svoje vrbe i obuče se. - Zašto si to učinio? - upita Miloš. - Nisam mogao da odolim - pravdao se Srđa – tako su male i prkosne da sam morao da ih dotaknem. Zar ti nisi nikad? - Ne – reče Miloš – mi smo odrasli zajedno, kao brat i sestra. Mislim da mi to nikad ne bi oprostila. - Ne misliš valjda da se naljutila na mene? - zabrinuto upita Srđa. - Ne znam – reče Miloš – to moraš ti da je pitaš. Srđa pogruženo izađe na obalu. Ćuteći se oblačio. Zatim kleknu pred Vedranu oborene glave. 367