- Milošev i Vejin drug iz učulišta. Zaljubljen je u Veju. Da samo
vidiš kako su slatki. Iz Gruže je.
Ratko shvati šta je u pitanju.
- A znaju li Zale I Renka za to? - bojažljivo upita.
- Znaju. I oduševljeni su. Čak mi se čini da je to i njih vratilo u
mladost - odgovori Koviljka. - E Rale, šteta što ti nemaš decu.
- Sad je kasno da žalim za tim. Nego, daj mi neki uvarak sa
medom, da se okrepim.
- Kuku meni, raspričasmo se i je zaboravila da te ponudim.
Hoćeš li lipu ili kamilicu?
- Metvicu, ako imaš? - reče Ratko.
- Ima, kako ne - reče Koviljka. - Metvica i jeste najbolja za letnje
doba. Lipa je za zimu.
Koviljka uze grne i u njega ubaci pregešt suvog lišća metvice.
Zatim usu vrelu vodu i skloni na kamen u stranu, da više ne vri, ali
i da se ne hladi. Kad je uvarak malo postojao i ohladio se da se
može piti, što je Koviljka proverila lažicom, uze iz ćupa kašiku
meda, stavi je u uvarak, promeša i pruži Ratku.
- Uh, kako lepo miriše – reče Ratko prinevši grne nosu – samo
je još vruće.
- Hoćeš li da ti procedim? - upita Koviljka.
- Ne treba – odgovori Ratko – pa metvica je, nije prljavština.
- Miloš voli da mu se procedi, a Branče pije tako, kao ti.
- Ništa ne fali i ako progutam malo metvice, ona je zdrava.
Osim toga, kad se ohladi ona padne na dno; tečnost popiješ,
metvicu ostaviš.
Dok je Ratko ispijao svoj uvarak, iz kuće izađe Miloš.
- Dobro jutro, oče Ratko, dobro uranio.
- Bog ti dobro dao, sinko.
- Bako, odoh ja sa Srđom na Jazak.
- Hajde, sine, al' Srđa ti još nije ustao.
- Ništa, probudiću ga. Idemo jutros u crkvu da mu pokažem
freske što ih je Veja oslikala. Ali prvo idemo na Jazak da se okupamo, pa ćemo doći na doručak.
- Videćemo se onda u crkvi - reče Ratko.
- Ali prvo na doručku - reče Koviljka. - Evo, stavila sam u tavu
slaninu i jaja, sad će i Branče i Cveta da ustaju, a Dana i Zora su
364