E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 34

divlje patke. Zar ne umeš da napraviš sviralu od zove? - Umem, ali se ova bolje čuje, reče Rade. - Da, ali se onda ne čuje moj glas, pobuni se Ravijojla. - To je zato što si pevala drugu pesmu, objasni Rade, hajde da počnemo zajedno istu pesmu. Ravijojla poče da peva svojim tankim glasom, a Rade prihvati njenu melodiju i zasvira na svojoj svirali. Tako su se divno uskladili da ih je bilo milina slušati. Čak i ptice prestadoše sa svojom pesmom da bi oslušnule Ravijojlu i Radeta. Od toga dana njih dvoje postadoše veliki prijatelji i često su se sastajali i pevali i svirali zajedno." Branilo prestade da pripoveda i pogleda decu. Oboje behu utonuli u san tako da više nije imao kome da priča. 34