55. TVRDOGLAVI PANJ
Skupilo se celo selo sa budacima, lopatama, sekirama, vilama i
dvadeset stotina koraka od Žrtvenika do vodopada je do podne
počišćeno od grmlja i drveća. Jedino se još Zaviša, po opštem
mišljenju najsnažniji čovek u selu, mučio sa jednim ne tako velikim panjem koji se nije dao pomeriti.
- Hajde junačino, di ti je snaga - vikao je na njega Prvoš, gotovo
radujući se što i Zaviša nešto ne može da savlada.
- Ma, niste mu posekli žile, Prvoše - govori Zaviša zadihan,
mučeći se da motkom-polugom izvali tvrdoglavi panj.
- Lično sam sve žile posekao - tvrdi Prvoš.
- Jesi sa strane - reče Boriša koji je zastao kraj njih i posmatrao.
- Ali nisi onu donju, najdužu, koja vezuje panj za zemlju; nju treba
preseći. Izađi, Zale da ja probam!
- E pa nisam ja toliko ostario da treba dečak da me zamenjuje pobuni se Zaviša.
- Hvala ti na tome 'dečak', ali se uopšte ne radi ni o starosti ni o
snazi – reče Boriša – samo ću da presečem vodeću žilu.
Boriša pokaza koplje koje je držao u rukama na čijem vrhu se
svetlelo nazubljeno sečivo povijeno kao srp. Zaviša nevoljno izađe
iz rupe u kojoj je stojao tvrdoglavi panj. Boriša podvuče sečivo
ispod panja i, malo posle se začu jedno krc!
- Eto, sad možeš i samo rukama da ga izbaciš - reče Boriša.
- Ti to uradi, neću da ti kvarim zadovoljstvo.
Zaviša opet siđe pa dohvati panj istom snagom kojom se do
malopre rvao s njim, sada očito nepotrebnom jer ga začuđujuće
lako podiže i hitnu ga u šumu na gomilu sa drugim drvima koja su
ranije posekli i povadili.
- Taaako - uzviknu sa olakšanjem.
328