56. SAMO SAZIDATI I POKRITI
Ceo odbor se popeo na Zavišina kola da se provoza do Vodopada. Kola su jaka, tako da se nisu bojali da će popustiti i skršiti se.
Prvoš je hteo da u kola upregne konje, ali Branilo i ostali se nisu
složili.
- Prvoše, pa znaš da su volovi jači od konja - govorio je Branilo.
- Težak je kamen. Trebalo bi upregnuti bar četiri konja da bi vukli
natovarena kola. Ovako ćemo posao završiti sa samo dva vola.
- Konji su brži - bio je uporan Prvoš.
- Ne treba nam brzina, nigde ne žurimo - uverava ga Branilo.
- Kako ne žurimo? Treba crkvu završiti pre zime.
- Daleko je zima - reče Živko. - A i ne moramo je završiti.
Dovoljno je samo da je sazidamo i pokrijemo da joj sneg i mraz ne
naude.
- Samo sazidati i pokriti - naruga se Prvoš. - Pa na to sam i
mislio. Zar ima još nešto?!
- Naravno da ima- objašnjava Živko. - Malterisanje, krečenje,
freske, ikonostas… najpipaviji radovi. Ne možemo mi to završiti do
zime ni kad bi nam leteći konji vukli kola. Zato, 'ajmo polako ali
sigurno. Volovi su jači, koškaj volove!
Prvoš je morao da popusti i počeo je u sebi da se pita: Za šta će
nam onoliki konji kad su volovi jači? Zašto se ja toliko trudim oko
njih? Ali kad se seti kako su lepi u igri i u trku, samo odmahnu
rukom, prežite šta hoćete.
Boriša donese volovski jaram i pričvrsti ga na rudu.
- Dođi, Branče da mi pomogneš! - reče i pođe u zabran gde su
leti držali stoku.
Branilo pođe za njim. Vratiše se vodeći dva snažna vola debelih vratova. Počeše da ih koškaju u jaram. Prvoš se uzalud nadao
da oni debeli vratovi neće moći stati u jaram. Boriša i Branilo su
uspeli, malo pomeranjem jarma levo-desno, malo guranjem volovskih vratova da ih ukoškaju i da im stave palice da se ne iskoškaju.
- Sad se držite! Polazimo - opomenu Boriša putnike u kolima
pa zamahnu štapićem kome je na vrhu bila privezana kožna oputa.
Bio je to bič koji je Stana napravila od goveđe kože vodeći računa
da oputa bude obla da bi životinje udarac manje boleo. Lako ošinu
329