E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 327

Većina podiže ruke. - Zaključujem da smo se složili da se put gradi - reče Branilo. Predlažem dalje da gradnju puta dalje uređuje i vodi odbor koji će činiti Boriša, Živko, Prvoš i Radiša, moj tast. Da li se slažete? Branilo podiže ruku da bi seljanima pokazao da se može glasati i bez vika nja, ali to je imalo učinka utoliko što su svi dižući ruke istovremeno i povikali: - Slažemo se! Po običaju, posle skupštine sledila je zabava. Seoski muzikanti zasviraše, Budimir lupi u doboš , Veselin dunu u sviralu. Njima se pridruži i Negovan sa guslama. Mlađarija se uhvati u kolo, a stariji stadoše sa strane da ih gledaju. Naši đaci-vilenjaci, Miloš, Vedrana i Ravijojla takođe su stajali sa strane, ali se Dara Zavišić i Stamena Živković proguraše kroz masu i uhvatiše u kolo. Ravijojli i Vedrani nije preostalo drugo nego da se uhvate do njih sa bi pazile na sestre. Miloš je neko vreme stajao sa strane i gledao, ali ga Rojla povuče u kolo i njemu nije preostalo ništa drugo nego da zaigra. Sve troje su divno igrali jer su u Vilingoru to često radili uz pevanje. Sada su prvi put igrali samo uz svirku, ali su se brzo snašli jer su muzikanti svirali melodije za koje su oni već znali napeve i ranije ih igrali. Imali su izvrstan sluh i osećaj za ritam i uskoro svi primetiše da njih troje mnogo bolje igraju od ostalih momaka i devojaka. Kad se igranka završila, celo selo, a i sanjive zvezde nad njim znali su ko su najbolji igrači u Gradini. 327