E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 323

- Hvala ti Živko. Biti kuvarica kao Dara, to mi mnogo znači jer mislim da je ona neprevaziđena. - Pa eto. Ti si je skoro prevazišla. Nego, kaži mi, ako si zeca imala još prekjuče, zašto si ga tek sada spremala? - A, pa ne može, mora meso da odstoji u marinadi neko vreme, da omekša, ne može se odmah spremati, bilo bi drveno. - A ko je tebe to naučio? - Koviljka mi je to rekla, ali marinadu sam sama smislila, po svom receptu. Koviljka mi je rekla samo za so, a ja dodajem i ulje i još neke začine i obavezno malo vina. - Pa ti si onda još bolja kuvarica od Dare. Ti si sve sama otkrila, a nju je naučila njena baba veštica, pokojna Stamena Miročka. - Pa nije sve, pričala sam ja sa Darom. Stamena ju je naučila osnovne stvari, kao mene Koviljka, ali i ona i ja smo to znanje nadograđivale radom, kuvanjem. Ne možeš naučiti da plivaš dok ne uđeš u vodu. - Upravo tako je i Živko naučio razne zanate, radom - reče Boriša. - To je za mene pravi majstor. - Pa i ti Borko, učio si za kovača, potkivača i kolara, a sad ćeš biti i zidar, i klesar, i tesar. Pogledaj Stano, kako je obradio onaj kamen, a prvi put je uzeo klesarski čekić u ruke. - Nije prvi put, koristio sam ga za druge stvari - reče Boriša. - Ali si sada prvi put radio na kamenu. - To jeste - potvrdi Boriša. Stana donese juhu. 323