- Hvala ti Živko. Biti kuvarica kao Dara, to mi mnogo znači jer
mislim da je ona neprevaziđena.
- Pa eto. Ti si je skoro prevazišla. Nego, kaži mi, ako si zeca
imala još prekjuče, zašto si ga tek sada spremala?
- A, pa ne može, mora meso da odstoji u marinadi neko vreme,
da omekša, ne može se odmah spremati, bilo bi drveno.
- A ko je tebe to naučio?
- Koviljka mi je to rekla, ali marinadu sam sama smislila, po
svom receptu. Koviljka mi je rekla samo za so, a ja dodajem i ulje i
još neke začine i obavezno malo vina.
- Pa ti si onda još bolja kuvarica od Dare. Ti si sve sama otkrila,
a nju je naučila njena baba veštica, pokojna Stamena Miročka.
- Pa nije sve, pričala sam ja sa Darom. Stamena ju je naučila
osnovne stvari, kao mene Koviljka, ali i ona i ja smo to znanje
nadograđivale radom, kuvanjem. Ne možeš naučiti da plivaš dok
ne uđeš u vodu.
- Upravo tako je i Živko naučio razne zanate, radom - reče
Boriša. - To je za mene pravi majstor.
- Pa i ti Borko, učio si za kovača, potkivača i kolara, a sad ćeš
biti i zidar, i klesar, i tesar. Pogledaj Stano, kako je obradio onaj
kamen, a prvi put je uzeo klesarski čekić u ruke.
- Nije prvi put, koristio sam ga za druge stvari - reče Boriša.
- Ali si sada prvi put radio na kamenu.
- To jeste - potvrdi Boriša.
Stana donese juhu.
323