- Pa to je zmaj, ne možeš ga zaustaviti. Jedino je Branče uspeo
da ga savlada i to uz pomoć Darinih čarolija.
- 'Oću i ja da ubijem zmaja - reče Rade brišući nadlanicom
brkove od mleka i spuštajući praznu bukaru na sto.
- Hoćeš sine, ali kad porasteš - reče Stana.
- Zmajevi više ne postoje - reče Jela. - Branče je ubio
poslednjeg.
- Imaaa - zakmeča Rade.
- Ima sine, ali tamo u Karpatima - pokaza Stana neodređeno
rukom. - Ali i ako ih ne bude, izmislićemo jednog za tebe. Eto,
možeš početi odmah da ga izmišljaš. Izmisli mu prvo ime, zatim
sve ostalo.
- Aha, sad ću - reče Rade i ustade od stola. - Odoh da ga izmislim.
- Čekaj sestru da ti pomogne! - doviknu mu Stana.
Sad i Jela ispi mleko pa ode za njim.
- Deca - zavrte Boriša glavom.
- Nek su oni živi i zdravi – reče Živko – i mi smo svašta izmišljali. Ti si stalno vukao drenovo koplje da ubiješ vampira.
- Mome ocu je vampir isisao svu krv - reče Boriša. - Hteo sam
da se osvetim.
- To ti misliš - reče Živko. - Ko zna od čega je umro.
- Deda Dobrota nam rekao, meni i majci. Bio sam mali, ali sam
zapamtio.
- Deda Dobrota je pametan čovek, ali ni on ne može sve da zna.
Nije mogao da ga spase pa je nešto morao da kaže.
- Dobro. Daj nam sad taj ručak Stano, ako ima šta, pa da vidimo
šta ćemo dalje - reče Boriša.
- Ima juha od onoga zeca što si ga prekjuče ulovio, ako vam odgovara, a ima i pita, isto od njega i praziluk
- Odlično - reče Boriša. - Daj prvo pitu.
Stana iznese tepsiju sa gomilom pite na njoj i stavi je na sto.
Oni uzeše po jedno parče i skoro ga progutaše.
- Stano – zausti Živko – ti znaš kakva je kuvarica moja Dara?
- Znam – reče Stana – zar ste me jednom ugostili.
- E, pa ti ni malo ne zaostaješ za njom. To sam hteo da kažem.
Svaka ti čast!
322