voleo dok me nisi upoznao.
- Samo što sam išao za tobom k'o pas - reče Boriša.
- Sledio si me jer sam te mamila, ali me nisi voleo - reče Stana.
- Bojao sam te se - priznade Boriša. - Uvek si laparala jezikom
više nego druge devojke.
- Aha, pa si zato trčao za mnom.
- Pa nisam bio jedini, svi su trčali.
- Ali si ti prvi stigao jer sam ja tako htela.
- Drugim rečima, stigla si ti mene - zaključi Boriša. - A sad nam
brzo daj nešto za piće, crkosmo žedni.
- Vidim da ste klonuli sasvim - naruga se Stana. - 'Ajde sedite!
Stana nestade u pećini i uskoro se pojavi noseći dva vrča piva
koje spusti na drugi kraj stola.
- 'Oću ja pivo - reče Rade.
Boriša i Živko se nasmejaše i sedoše za sto. Odmah nagnuše
krčage.
- Ti ćeš, sine, mleko - reče Stana. - Ima hladnog, znaš da ti to
voliš. Sad će majka da vam donese.
Stana opet uđe u pećinu i vrati se noseći glineni bokal. Nasu im
mleko u drvene čaše pa zatim i sama sede za sto.
- Jeste li našli nešto? - upita.
- Samo ovo - reče Boriša vadeći iz torbice komad kamena koji
je počeo da obrađuje još na nalazištu.
- To je samo parče koje si odlomio od neke veće stene. Tamo
sigurno ima još?
- Ima celo brdo - nasmeja se Živko. - Možemo grad da
sazidamo.
- To bi bilo dobro, da imamo grad, kao Vilingor - reče Stana.
- Aha, sećam se kako si se ljutila što ne možeš po svojoj volji da
izlaziš i ulaziš kad ti se prohte - reče Boriša.
- Ali, ovo bi bio naš grad.
- Naš grad, ali ista pravila važe u svim gradovima; inače čemu
bi služile zidine, da nas zaštite od vetra? - naruga se Boriša.
- Svi utvrđeni gradovi imaju vratnice i stražu - reče sad Živko. Inače bi utvrđenje bilo besmisleno.
- Ali je zmaj ipak izleteo iz Vilingora i ugrabio Zoru Brančetovu
- reče Stana.
321