52. OĆU I JA DA UBIJEM ZMAJA
Stigoše kući upravo kad je Stana davala ručak Jeli i Radetu. Jela,
sedmogodišnja devojčica, riđokosa na majku, ali bez njenih pega,
potrča Boriši u susret i okači mu se o vrat.
- Beži od mene, nisi se umila - reče joj Boriša praveći se ljut pa
je obuhvati svojim krupnim šakama i spusti je na zemlju.
- Jesam - povika Jela plačnim glasom.
- E, ako jesi, dođi da te poljubim - reče Boriša pa je ponovo
podiže i zvučno je poljubi u oba obraza. - Tako. A sad, moj Rade
neimar. Dođi ovamo, sine.
Rade, dečačić malo mlađi od Jele, ali primetno viši, bio je slika i
prilika svoga oca. Već se sada naslućivalo da će biti lep momak.
Rade pritrča i zagrli oca.
- A poljubac? -