53. MORAMO SAZVATI MOBU
Ns gumnu seljani i Branilo vršili pšenicu. U to doba to se radilo
volovima, ali Gradina je imala više konja nego volova, pa su za
vršaj koristili konje iz ergele. Prvoš ne samo da se nije tome protivio nego je bio za to da konje iznajmljuju i drugim selima za vršaj,
jer će tako biti čiliji i vedriji. Primetio je naime da su konji lošijeg
raspoloženja i zlovoljni ako nemaju šta da rade. Kao i ljudi. Zato im
je tražio poslove kad god je bilo moguće. Dovlačili su pšenicu na
gumno kolima koja je Boriša napravio naročito za tu svrhu. Celo
gumno su prekrili slojem pšenice koju će sada šest najtežih konja
upregnutih u vitlo gaziti do podne vrteći se ukrug. Kad Branilo
proceni da je pšenica ovršena, konji će otići na odmor, a ljudi će
pokupiti i uplastiti slamu vilama. Zatim će zrnevlje pomesti sa
zemlje da bi se ovejalo od pleve i prašine, zatim će žito razdeliti
seljanima, koliko kome treba, a oni će ga zatim nositi u vodenicu
na Jasku i samleti brašno. Nikad se niko nije ljutio zbog raspodele
pšenice. Žita je bilo dovoljno i svako je dobijao koliko mu treba.
Upravo su ispregli konje i pustili ih pa i sami seli da se odmore,
popiju nešto hladno i prezalogaje. Na gumno se obično nisu donosila tečna jela jer je bilo neugodno sedeti na zemlji i naginjati se
nad tanjirom sa kašikom u ruci. Zato su glavna jela bile pite,
pečeno ili kuvano meso i razni plodovi: kruške, jabuke, rotkvice,
krastavci, ali i mrkva, paštrnak i drugo korenje.
Na gumno dođoše Živko i Boriša.
- Branče, moramo sazvati mobu - reče Boriša pre nego što mu
je Branilo ponudio krčag sa pićem.
- Pa evo, zar ovo nije moba - reče Branilo pokazujući rukom
ljude i konje.
- Ali za drugi posao - uplete se Živko.
- Koji sad posao? - iznenadi se Branilo. - Pa upravo završavamo
vršaj.
- Treba nam put do kamenoloma da bismo kamen prevezli na
gradilište - objasni Živko.
- Aha, a gde nam je kamenolom? - upita Branilo.
- Tamo, u brdu, kod vodopada - reče Boriša pokazujući rukom.
- I kuda bi išao taj put? Kroz šumu?
324