50. GDE DA NAĐEMO KAMEN?
Deveti dan je plamen počeo da izbija na vrhu peći. Živko je celu
gornju površinu prekrio slojem zemlje, zatim metnuo nekoliko
snopova na vatru i zatvorio otvor.
- I šta sad? - upita Boriša koji je ovoga puta bio sa njim.
- Ništa. Sad čekamo da se cigla istišti, da se vatra ugasi i da se
peć ohladi.
- Pa to znači da ne moramo ni da budemo ovde. To će samo po
sebi da se desi. Mi možemo kući.
- Možemo - potvrdi Živko. - Ali zar ti nije lepo da te žena obilazi
svaki dan, da ti donosi najlepšu hranu i da te tetoši k'o mezimca?
- Jeste – potvrdi Boriša – ali imam posla i kod kuće, počeo sam
da pravim kola za prevoz kamena. Trebaće nam za temelj.
- To si u pravu - složi se Živko. - Ali gde da nađemo kamen? Ja
ga ovde u okolini nigde nisam video.
- Pa nisi dolazio kod mene - reče Boriša. - Moj otac je živeo u
medveđoj jazbini u kojoj mi je sad podrum. Zidovi su od kamena.
Znači da kamena ima samo treba da se otkopa.
- U pravu si. Mogla bi cela Greda biti od kamena; nismo ni
morali praviti ciglu.
„Ali sam si rekao da se ciglom lakše zida. Kamen mora da se
kleše.
„A mi ni klesare nemamo - reče Živko.
„Pa obučićemo nekoliko mladića - reče Boriša.
Živko zavrte glavom.
- Klesarsko umeće nije nimalo lako. Osim toga, u Gradini nema
toliko mladića koliko nama treba klesara. Moramo ih dovoditi sa
strane.
- To se starcima nikako neće svideti - reče Boriša. - Strani ljudi
u selu su uvek nevolja. Kako zaštititi žene i devojke? Kako zaštititi
imovinu od krađe?
- Pa zar vaša seoska straža nije obučena da se brine o redu i
bezbednosti sela?
- Jeste, ali samo kad se radi o ljudima iz sela. Mi tačno znamo
šta bi ko od njih mogao da učini i možemo to da predupredimo. Ali
strani, nepoznati ljudi. To...
312