E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 311

- Pa da – dočeka Dara – a Renka nije imala vremena da se bavi njome pored još dvoje. Zato je ostala mala. - Pa i nije mala – reče Miloš – samo je malo manja od mene. - Nije, nije mala - potvrdi I Živko. - I lepa je devojčica. - Kako ne bi bila lepa kad su joj i otac i mati lepi k'o upisani kaže Dara. - Vidi se da je Renka nekad bila najlepša devojka u Gradini, a i Zale je lep, samo je Branče možda lepši od njega. - Nije možda, nego sigurno - kaže Živko. - Nije bez razloga vila izabrala njega, a ne Borka i Zaleta, iako su sva trojica čuvali jabuku. - Da, sigurno joj se on najviše dopao - reče Dara. - A ti si između njega i mene ipak izabrala mene - reče Živko. - Ja nisam birala po lepoti već po tome ko je spreman da učini nešto za mene. Ti si me spasio da se ne udavim, sećaš se? - Kako da se ne sećam, samo tad nisam znao da si namerno ostala dugo pod vodom. - Htela sam da vidim ko je od vas dvojice primetio da sam potonula i ko će da se potrudi da me spase. - I tako sam ja ispao ta budala - zaključi Živko. - Nisi ti budala, ti si dobar čovek - zaključi Dara. - Nego, oblači tu košulju pa na posao, ugasiće ti se vatra. - Odoh ja da naložim - skoči Miloš i otrča do peći, otvori poklopac i vatra u peći najednom buknu i plamen liznu kroz grotlo van. - Nije se ugasila! - uzviknu Miloš. - Ako nije, sačekaj sad da izgori to što je u peći, pa ćemo opet da stavimo dva-tri snopa granja i da zatvorimo - reče Živko. - Sad možemo i sporije da ložimo. 311