- Pa onda je bolje da ove momke što si mislio da ih uzmeš za
klesare, uzmeš u stražu. Ne može Gradina biti izolovana, pogotovo
ne sada kad će postati grad.
- A zar ćemo postati grad!? - začudi se Boriša.
- Pa vojvoda mora imati utvrđenje, a to znači grad.
- Ooo, mi ćemo se znači, popuno preobraziti! - uzviknu Boriša.
- Nestaće naše lepo selo.“
- Neće nestati. Tvrđava će biti na visu pored Jaska i unutar nje
grad. Selo će ostati gde je i bilo.
- Ai neće više biti isto“- sa tugom promrmlja Boriša.
- Tako je to, Borko. Vreme prolazi, svet se menja, ljudi se menjaju. Ja se sećam tebe kad si bio dečačić i išao okolo sa drenovim
kopljem čekajući vampire.
- I ja tebe kako se pijan klatiš i posrćeš seoskim stazama –
nasmeja se Boriša.
- Da. Vidiš, za neke stvari je i dobro što su se promenile, jer su
se promenile na bolje. Ti i ja, na primer. Ti si odrastao, ja se ponovo oženio, obojica imamo decu. Postali smo ljudi. Ali, to se tada
nije moglo videti. Ti ćeš tek za trideset četrdeset godina videti
koliko je Gradina postala bolje mesto. To se sada ne može ni
naslutiti. Kad Gradina postane grad, doći će trgovci koji će hteti da
našu stoku, naše žito i vino prodaju na nekom drugom, dalekom
tržištu. A tu je Dunav. Njime će zaploviti brodovi, koji će naše žito,
med, kože, vino odvoziti u Ugarsku i Švapsku i otuda dovoziti proizvode koje oni imaju, a mi ne. Počeće sa razmenom robe, a potom
neminovno dolazi i razmena ljudi. Biće onih koji će poželeti da se
za stalno nastane kod nas, ali i naših koji će poželeti da se za stalno nastane u Švapskoj.
- Ja bih voleo da se nastanim u Rusiji - reče Boriša.
- Zašto u Rusiji?
- Zato što je to velika zemlja, a naši su ljudi, Sloveni, možemo
se sporazumevati.
- To ti miliš. Sreo sam jedanput jednog Rusa, i ništa ga nisam
razumeo, tek poneku reč.
- Ali kad bi proveo duže vreme s njim, naučili bi da se sporazumevate - objasni Boriša.
- A, pa čovek nauči i sa životinjom da se sporazumeva kad
313