- Jesam jedan krčag – kaže Živko – ali odavno se to popilo.
Živko prilazi grani na kojoj visi mešina, vadi čep i žudno pije.
- Ostavi malo i za posle, Živko - kaže mu Dara.
- Pa zar ti nisi ništa donela? - pita Živko.
- Naravno da jesam, ali ne moraš odmah sve popiti. Oboriće te
tako, bolje pij polako.
- Auh, bio sam žedan - odhuknu Živko odujmljujući pisak i zatvarajući čep.
- Kako i ne bi po ovakvoj vrućini i još pored vatre. Je l' to nije
moglo zimi da se radi?
- Daro, znaš dobro da to nije moguće. Mraz bi smrvio cigle,
ništa od njih ne bi ostalo. Osim toga, ni vremenski uslovi nisu pogodni za ovakav rad. Bolje ovako, malo istrpiš vrućinu, ali sve ide
kao po loju.
- Dobro. Ajde sedi da te šišam - kaže Dara škljocajući makazama za šišanje ovaca.
- A ti si ponela makaze? Kao da si znala da mi treba šišanje.
- Pa možda sam i znala - kaže Dara. - Ajd' sedi ovde!
Živko seda na tronožac, Dara mu uzima pregršt kose u ruku i
odseca. Tako čini sve dok mu glava ne ostane prekrivena
neravnim slojem kratke kose.
- E, sad još malo budi strpljiv da ti ovo lepo ujednačim, da ne
bude ovako neravno.
Dara pažljivo odseca neravnine i kad završi, Živkova kosa je
sva jednaka i glava okrugla, bez neravnina.
- Tako, sad vi jedite, a ja odoh da ti donesem čistu košulju kaže Dara i odlazi nizbrdo.
Živko odlazi do ciglene peći.
- Kako ide, Miloše? - pita.
Miloš klima glavom.
- Odlično - kaže.
- Stavi sad dva snopa, pa ćemo zatvoriti ovim kapkom dok mi
užinamo - uzima bronzani kapak koji stavlja na otvor pošto je Miloš stavio i drugi snop granja.
Vatra se trenutno utuli i oni odlaze u hlad.
- Šta sad da jedemo kad imamo dve juhe, dve pite i… šta je ovo?
- govori Živko razmotavajući zavežljaj. - Ovo je meso od zeca, Dara
308