ih lovi kad nam dođu u vrt da kradu kupus i mrkvu. Ali hajde prvo
da pojedemo pitu od zelja, Dara je izvrsno sprema.
- Mmm! - uzvikuje Miloš odušeljeno. - Pa nije samo od zelja,
ima ovde još nešto.
- Ima – potvrđuje Živko – stavlja ona još neke travke, sitno ih
isecka tako da samo daju miris i ukus piti. Zar nije dobra?
- Odlična – potvrđuje Miloš – ali i Koviljka i Cveta prave odlične
pite. Da samo probaš Cvetinu pitu sa dulecima.
- Ali sad nema duleka - kaže Živko.
- Sad nema, ali kad ih bude, videćeš.
- A juha? Nemoj se prejesti pite. Ostavi mesta i za juhu.
- Neću, ne brini. Ne bih propustio Koviljkinu juhu nipošto.
- Ni Darina juha nije ništa gora - kaže Živko.
- Pa znam - potvrđuje Miloš. - Zar sam jedanput jeo kod vas na
Miroču.
- E, da. Sad ne može da nađe one travke koje je tamo mogla da
nabere na svakoj livadi, pa joj nije onako ukusna. Spopada me da
odemo na Miroč da nabere trava i da neke od njih presadi, ali ja
sad nemam vremena.
- Ima i ovde trava - kaže Miloš. - Samo treba da ih upozna.
Može da pita Stanu da joj pokaže; ona je najbolja u tome.
- Aha, jes' čula? - kaže Živko Dari koja se pojavljuje noseći čistu
košulju u ruci.
- Čula sam. Stalno čujem 'Stana pa Stana'. Ali da smo na mom
Miroču, ne bi ni jedna bila bolja od mene pa makar bila po sto puta
Stana. Bar ti znaš kako ja poznajem sve travke i kako sam kuvala
na Miroču. Ali otići ću kod nje, šta me košta.
- Ona će ti pokazati gde ona bere travke - kaže Miloš. - A možda
bi ih ti i sama pronašla da si malo prošla našim poljima.
- Verovatno bih našla. Ali treba da zagledam i onjušim svaku
travku. Lakše bi bilo da mi pokaže.
- Hoće Stana, sigurno. Dobra je ona. Je l' se vi poznajete?
- Kako da se ne poznajemo? Znam i nju i Borišu. Svraćali su i
noćivali kod nas kad su išli u Vilingor. Boriša je jako zgodan
momak.
- A ti gledaš momke, a? - javi se Živko. - Da nisi malo matora za
to?
309